main

Neposredno u malom mjestu Žuljana nalazi se lijepa plaža od pijeska i sitnog šljunka. Mjesto je idealno za djecu jer je uvala plitka i pješčana. Jedna strana uvale završava malom lučicom. Unatoč tomu voda je kristalno čista. Na ulazu u mjesto postoji tuš, a u samm mjestu se nalazi mala trgovina gdje se može naći sve što je potrebno za piknik na plaži. Osim toga ovdje ćete naći tri café-a, te pečenjare i ronilačku bazu.

Do Žuljane se stiže glavnom ulicom. Ako dolazite iz smjera Stona u Dubravi skrećete lijevo. Zavojita cesta kroz dolinu vodi u uvalu. Ako prođete kroz Žuljanu i slijedite makadam, stići ćete u daljnje dvije lijepe šljunčane uvale.

Ovaj čamac odvest će Vas do više odredišta za ronjenje, nekoliko spilja u kojima se može bez opasnosti roniti, te do jedne vrlo interesantne spilje sa kamenim sigama.

6 olupina:
1 torpedni brzi čamac S57,
2 broda za opskrbu (Pola-Pola),
1 teretni brod za prijevoz cementa,
1 ponton,
1 ribarska brodica.

Olupine se nalaze na dubini od 15 do 38m.

Korčulu, povijesno središte otoka, odlikuje izvanredno lijep položaj na kanalu Pelješca, mnogobrojni spomenici graditeljstva i kulture, te bogata tradicija morske plovidbe, brodogradnje i kamenoklesarstva. Rodno mjesto poznatog pomorca Marka Pola; danas značajni turistički centar. Turizam na ovom otoku ima dugu tradiciju. 1912 otvoren je prvi moderni hotel «Korčula» (zgrada datira iz 1871.godine). Već desetljećima gosti s hotelske terase uživaju u zalasku sunca, što je osobito u proljeće prekrasan doživaljaj.

S pristaništa, koje se proteže ispred lože iz 1584. godine, u stari grad vodi neobarokno stubište (1907). Na gradskom trgu izdiže se katedrala Sv. Marka (od izvorne katedrale iz 14 st. sačuvane su samo apside triju brodova). Gradnja katedrale dovršena je krajem 15.st. u prijelaznom stilu od gotike prema renesansi. Među prvim graditeljima je i Bonino iz Milana (glavni portal iz 1412); u gradnji su nadalje sudjelovali i Hranić Dragošević, Ratko Ivanić i, krajem stoljeća, Marko Andrijić (laterna zvonika). Nasuprot katedrale nalazi se palača Arneri izgrađena u stilu kasne gotike, s prekrasnim renesansnim dvorom. Odmah do nje nalazi se renesansna palača Gabrielis (16 st.) u kojoj je 1957. otvoren gradski muzej, čiji eksponati dokumentiraju stare zanate Korčule kao što su brodogradnja, pomorstvo i obrada kamena (galerija s djelima domaćih umjetnika). Iz starog grada Korčule vode Kopnena vrata (1650) ispod Revelina, monumentalnog osmerokutnog tornja (1493-96), odakle se nastavlja dalje prema mostu, te se potom kroči na nekadašnje gradske zidine.

U blizini, na rtu Sv. Nikole, je 1969. u maloj ljetnoj rezidenciji smješten Memorijalni muzej Maksimilijana Vanke (1889-1963), sa umjetnikovim slikama, crtežima, terakotama i dokumentima. Iz predgrađa ispred Kopnenih vrata put vodi u park Hober, te prema utvrdi Sv. Vlahe (Fort Wellington) koju su podigli Englezi, a nalazi se na uzvišenju poniže grada. U predgrađu, u mjestu Biline, nalazi se klasicistička, osmerokutna crkva Sv. Justina.

MLJET, otok južnodalmatinskog arhipelaga, južno od poluotoka Pelješca, od kojeg ga razdvaja Mljetski kanal; 100,4 km2; 1237 stanovnika. Reljef otoka obilježavaju lanci brežuljaka vapnenačkih stijena s mnogim krškim dolinama i poljima: Polačno polje, Ivanovo polje, Blatsko polje, Kneže polje. Najšire je Babino polje koje se prostire južno od najviše uzvisine (Veli grad, 514 m). Na najudaljenijem sjeverozapadnom dijelu otoka leži udolina s jezerima Veliko jezero i Malo jezero. Malo jezero (24 ha, dubina 29,5 m) povezano je 30 m dugačkim kanalom s Velikim jezerom. Veliko jezero (145 ha, dubina 46 m) povezano je plitkim, ca. 30 m dugačkim kanalom s morem. Strujanje vode koja teče kanalima vrlo je jako, te uslijed plime i oseke svakih šest sati mijenja smjer. Promjena smjera morske struje korištena je u srednjem vijeku za pogon vodenica. U unutrašnjosti otoka nalaze se četiri krška jezera, koje domaći zovu «blatina» i «slatina» (bara, kaljuža;lovišta jegulja). Nazivi većih uvala: Pomena, Polače, Tatinica, Sobra, Luka Prožura, Okuklje, Saplunara. Pred obalom se nalazi mnogo malih otočića.

Nacionalni park Mljet (od 1960), na sjeverozapadnom dijelu otoka; 54 km2. Park obuhvaća Veliko i Malo jezero, te kanal. Jezera su međusobno i s morem povezana uskim i plitkim, umjetno produbljenim kanalima. Nacionalni park sadrži veliki broj biljnih vrsta: alepski bor (Pinus halepensis) i hrast lužnjak (Quercus ileks) s gustom makijom. Veliko i Malo jezero, kao i kanal imaju posebna fizikalna svojstva: Malo jezero je izloženo prirodnom procesu eutrofizacije, pa stoga na većim dubinama nema kisika. U šumama žive mungosi; južna obala stanište je morske medvjedice. U južnoj uvali Velikog jezera nalazi se oko 200 m dugačak i oko 120 m širok otok na kojem su benediktinci u 12.st podigli samostan s crkvom Sv. Marije, koja ima romanička obilježja. Predvorje s visokim reljefom (likovi svetaca) izgrađeno je vjerojatno na prijelazu iz 12. u 13. st. Ispred njega nalazi se renesansni portik s grbom obitelji Gundulić iz 16./17.st. Iz tog vremena potječe i četverokutna obrambena kula. Na sjeveroistočnoj strani crkve nalazi se romanički zvonik. U vrijeme baroka crkva je dobila dvije bočne kapele s oltarima. Stara samostanska zgrada s klaustrom i prostranim podrumom u 16.st. proširena je prema moru dvoetažnom renesansnom građevinom s terasom dugom 30 m na čeonoj strani. U to doba samostan je utvrđen (obrambene zidine i kule na južnom kraju). Samostan je 1869 sekulariziran i raspušten; u njemu se do 1941. nalazila šumarska uprava otoka Mljeta; 1959.-60. pretvoren je u hotel. U novije vrijeme crkvi se vraća sakralna funkcija; za samostan se uporabna svrha još traži. Crkveni blagdan je Velika gospa (15.kolovoza). U benediktinskom samostanu otoka Mljeta redovnici su bili i poznati dubrovački pisci: Mavro Vetranović (1482-1576), Mavro Orbini (umro 1614.) i Ignjat Đurđević (1675-1737), koji je svoj boravak na Mljetu opisao u jednoj svojoj pjesmi.

Nacionalni park Mljet je prirodni fenomen koji zbog svoje krajobrazne ljepote, te svojih geoloških, bioloških i kulturno-povijesnih obilježja uživa najviši stupanj zaštićenosti krajobraza, te time predstavlja jedan od najatraktivnijih otoka hrvatskog Jadrana. Pored navedenog otok je poznat po interesantnom životinjskom svijetu – ovdje žive jeleni lopatari, divlje svinje i, u svrhu istrebljivanja zmija otrovnica 1910. godine naseljeni, mungosi-, a čini se kao da se zaista uživio u legende koje se o njemu pričaju. Jedna od njih govori da su na otoku boravili apostol Pavao i car August. Ukusna domaća jela (riba, jastog, sir, vino), gusta mreža slikovitih šetnica, tradicionalni folklor s pjesmama i lijepim nošnjama čine boravak na Mljetu «odmorom iz snova». Luke Polača i Pomena tradicionalna su odredišta nautičara.

Dubrovnik nazivaju «biserom Jadrana» i to s pravom. U vrijeme svojeg procvata Dubrovnik je bio jedan od najznačajnijih gospodarskih i kulturnih centara sredozemnog područja. Danas se pješačka zona starog grada posjetiocu prikazuje kao jedinstveni muzej na otvorenom, s mnogobrojnim znamenitostima.

UNESCO je Dubrovnik sa svojim povijesno autentičnim starim gradom uvrstio na popis povijesne i prirodne svjetske baštine. Dubrovnik njeguje raznovrsne tradicije. Kulturni program koji traje do duboko u jesen međunarodnog je karaktera, a zadovoljava najviše umjetničke kriterije, ali i želju za opuštenom zabavom. Prosjek od 220 sunčanih dana godišnje poziva na uživanje u dugim večerima u lijepim vrtnim lokalima i restoranima. Dubrovačke ljetne igre, na kojim sudjeluju svjetski poznati muzičari, glumci i folklorni ansambli, najznačajniji su kulturni događaj u Hrvatskoj. Ljeti se cijela srednjevjekovna gradska jezgra pretvara u jedinstvenu veliku pozornicu pod vedrim nebom.

Ovaj mali grad-država, Dubrovačka Republika, predstavljala je već u srednjem vijeku najveću pomorsku silu cijelog sredozemnog područja. Stvaralačka energija Dubrovčana tijekom prošlih je stoljeća savršeno uskladila grad s okolnim prirodnim ljepotama i kristalno čistim morem pred njegovim vratima. Ovakva konstelacija Dubrovnik je učinila pravim magnetom za turiste. Zahvaljujući svojem geografskom položaju Dubrovnik ima tipičnu mediteransku klimu s blagim i kišovitim zimama, te vrućim, suhim ljetima. U okolici grada nalaze se mala ribarska mjesta u netaknutoj prirodi, te Elafitski otoci pod upravom grada Dubrovnika, od kojih su samo najveći – Šipan, Lopud i Koločep – nastanjeni. Kombinacija prirode, visokovrijednih znamenitosti i kulturnih događaja Dubrovnik s pravom čine jednom od najljepših destinacija Sredozemlja, za koju je Bernard Shaw rekao:»Tko želi vidjeti raj na zemlji mora doći u Dubrovnik.»

Ovo suho kvalitetno crno vino (Vrhunsko vino) kontroliranog podrijetla potječe s poluotoka Pelješca koji se nalazi oko 100 km sjeveroistočno od Dubrovnika. Ovo vino je već 1910. godine odlikovano zlatnom medaljom na pariškoj izložbi vina. Područje oko mjesta Potomja na jugozapadnoj strani poluotoka blizu stjenovite jadranske obale, nazvano prema istoimenom malom mjestu, uživa godišnje 3.000 sunčanih sati. Naziv, tj. područje iz kojeg potječe, međunarodno je zaštićeno 1961. godine. Dingač se preša iz prezrelih, poluosušenih bobica grožđa autohtone sorte Plavac Mali. Ovo uljasto vino boje rubina do ljubičaste ima postotak alkohola između 13 i 15% vol. Ubraja se u apsolutno vrhunska crna vina...

Pelješac je regija vina, maslina i brda – i hijena koje se ponekad noću može čuti. Na jugoistočnom dijelu Pelješac je spojen s kopnom, a na sjeverozapadnom je vrlo blizu Korčuli. Između nalazimo brda, zaljeve i doline. Južna obala pokrivena je vinogradima. Pelješac je poznat kao centar visokovrijednog crnog vina.

Povijesno je Pelješac uvijek bio podijeljen. Dok je najzapadniji dio pripadao Korčuli i time Veneciji, većim dijelom otoka vladao je grad Ragusa, današnji Dubrovnik. Prva naselja datiraju međutim još iz ilirskih vremena, a Rimljani i Grci također su na Pelješcu ostavili svoje tragove, koji se i danas mogu razgledati u muzejima Orebića, Stona i Dubrovnika.

Ston
Gradić leži sasvim na jugu poluotoka. Stonom dominiraju najdulje obrambene zidine Europe. Grad je osnovala Ragusa, a bio je jedan od sedam rektorata jadranske Republike. Zidine i utvrda potječu iz 14.st. Ston je izgrađen strogo planski.

Razgledavanje je najbolje započeti kod utvrde. Ovdje se nalazi crkva Sv. Vlahe, koja je jako oštećena u zadnjem potresu 1996. Na gradskom trgu mnogobrojni café-i pozivaju na predah. Na lijevoj strani trga dominantna je Rektorska palača u obliku slova U. Ravno ispred Vas nalazi se biskupija.

Sol je, odmah iza pomorske trgovine, bila drugi izvor prihoda Raguse. U rektoratu Stona još se i danas nalaze solane. Zidine su štitile ovaj zlatni rudnik dubrovačkih gospara. Sol je Ston učinila bogatim i značajnim, te vrlo uglednim gradom.

Zidine su nakon potresa obnovljene i može ih se razgledati. S najviše točke utvrde pruža se prekrasan pogled na Ston i sakupljališta soli. Na drugom kraju zidina nalazi se franjevački samostan s crkvom Sv. Nikole.

U Stonu postoji mogućnost kupovine. Osim dvaju supermarketa ovdje ćete naći pekare, mesnice, poštu, banku i dr.

Mali Ston
Mali Ston, koji se nalazi na strani poluotoka koja gleda prema kopnu, samo jedno brdo dijeli od Stona. Mali Ston je čuven po uzgoju školji. Ovdje završava utvrda Stona. Visoko iznad mjesta nalazi se tvrđava Koruna koja je nekoć bila moćna utvrda. Nacrti za izgradnju Malog Stona mogu se danas razgledati u Dubrovniku, a smatraju se jednim od najstarijih arhitektonskih projekata Europe.

Startna stranica